Bike Interview - Milo Pilski

tra 17 2020

Bike Interview – Milo Pilski

U doba kolektivnog mirovanja razgovarali smo s MTB vozačem kojeg pratimo putem društvenih mreža – Milo Pilski.

Kako bi sam sebe predstavio?

Kao jednog običnog i jednostavnog momka iz podnožja zagrebačkog Sljemena koji obožava MTB i sve što ima veze sa biciklizmom. Imam 32 godine (odnosno 8, ako uzmemo u obzir datum rođenja 29.2), po struci sam mag. ing. strojarstva, a u svoje slobodno vrijeme (kojega nikad dovoljno) bavim se biciklizmom.

Prošle godine si ostvario izniman uspjeh na možda najtežoj MTB utrci na svijetu. Na Hero MTB Himalaya 2019 s kolegom Davorom Ružićem si osvojio treće mjesto. O kakvoj se utrci radi i kako je to izgledalo?

Da, to mi je jedan (a i Davoru) jedan od najvećih uspjeha u biciklističkom životu.
Kao što samo ime govori radi se o utrci koja se vozi već 15. godinu u Indiji po brdima Himalaje. To je etapna utrka koja se vozi 8 dana, svaki dan etape između 60-90km i 2000-3500m visinske razlike, a koju smo Davor i ja uspješno odvozili zajedno kao Cro MTB Team (slobodno bacite oko na naš Instagram i Facebook).


Kada me pitaju kako je bilo, prva riječ koja mi padne na pamet je teško, i to vrlo vrlo teško! Strmi usponi, strmi spustevi, nedostatak kisika na većim nadmorskim visinama, pa kiša i smrzavanje, pa onda s 2-3 stupnja iz oblaka izađeš na sunce koje prži… tone i tone blata, spavanje na kiši u šatorima… Kad ovako pričam možda ne zvuči baš primamljivo i mnogi se pitate zašto smo uopće išli, ali nemoguće je i opisati koliko je istovremeno bilo i lijepo. Predivna priroda, očaravajući pogledi i nepregledno zelenilo gdje god da se okreneš.

Kad god bi nam bilo teško, zaboravili bismo na to kad smo vidjeli gdje, kako i u kakvim uvjetima njihovo lokalno stanovništvo i djeca tamo žive. Ali su sretni! I gotovo svi oni su stajali na tom blatu i kiši s osmijehom na licu da nas bodre i pozdrave… Neopisiv osjećaj.  A tek sreća kada nakon svega toga dođeš u cilj… nezaboravno!


Davor i ja smo funkcionirali vrlo dobro u timu s obzirom da nam je ovo bila prva ovakva utrka. Kada smo startali utrku i vidjeli listu natjecatelja, nismo bili baš previše optimistični što se tiče rezultata, pa smo si postavili cilj odvoziti i završiti bez puno razmišljanja i opterećenja o rezultatu. Na kraju smo, eto, završili treći, a možda bi bili i drugi da nismo imali tehničkih problema, a ja malo težih probavnih i želučanih. Kad sam nakon 4. etape cijelu noć proveo povraćajući u improviziranom blatnom wc-u, i ujutro se jedva ustao s bolovima u trbuhu i visokom temperaturom, skoro sam bio na rubu odustajanja, ali sam odlučio pokušati pa koliko ide, ide.. Ta etapa mi je bila najduža vožnja na biciklu ikad, nikad kraja… Ali kada sam vidio cilj, mislim da sam odmah bio zdraviji 😊

Davor i ja smo jedan drugome bili velika moralna potpora u trenucima kad bi nam bilo teško, a još veća podrška i motivacija su nam bile naše cure koje su bile s nama i svaki dan nas s velikim nestrpljenjem čekale u cilju!

Bicikliranje nije tvoj prvi posao… kako stigneš uskladiti obveze s poslom i obitelji i koliko ti treninzi oduzimaju vremena tijekom tjedna?

Ne stignem 😉
Tako je, imam svoj redoviti posao, a bicikl mi je uz to samo hobi, velika ljubav i zadovoljstvo! Znam mnoge koji kažu da nemaju vremena za treninge, ali mislim da je sve stvar volje i dobre organiziranosti. A, i za ono što čovjek voli, uvijek se nađe vremena 😉
Kroz tjedan uz posao treniram na biciklu nekih 10-ak sati i još vikendom po par sati. Osim bicikla, također znam otići u teretanu polomiti utege, a redovito vježbam i kod kuće te planinarim kad god stignem 😊

Kad ne treniram, svaku slobodnu minutu najradije provodim sa svojom djevojkom, s našim šnjofavcima i u krugu obitelji. Također, volim otići na neku finu klopu (iako se možda ne vidi, volim jako puno i fino jesti), u kino, na koncerte, na putovanja, druženja i sve što već volimo mi maloljetnici 😊

Voziš li bicikl samo kroz sport ili i u svakodnevnom životu?

Volim biciklizam kao sport i volim utrke, ali od toga ne živim nego se time bavim isključivo zato jer to volim. Biciklizam mi u svakodnevnom životu predstavlja odličan ispušni ventil od svakodnevnog stresa, a bicikl odlično prijevozno sredstvo i sredstvo za otkrivanje nekih prekrasnih mjesta koja autom ili pješice nikada ne bih vidio.
Biciklom svakodnevno idem na posao, a osim što izbjegnem gradske gužve i živciranje u prometu, uštedim dosta vremena s obzirom da nakon posla sjednem na bicikl i odmah odem direktno na trening! 😊

Jesi li biciklirao drugim destinacijama, turistički? I ako jesi, koje možeš izdvojiti čitateljima?

Prošao sam puno mjesta u Hrvatskoj biciklom, što natjecateljski, što turistički. Najviše bih izdvojio Istru i naše otoke kao odlične biciklističke destinacije za sva godišnja doba, predivne Dolomite u Italiji, te moje najdraže domaće Sljeme (na kojem je nažalost sve manje šume). Žao mi je što nisam više bio u Slavoniji, ali izdvojio bih i Papuk kao odlično mjesto za MTB. Ma izdvojio bih zapravo cijelu Hrvatsku kao predivnu biciklističku destinaciju! I Himalaju 😊

Kako provodiš vrijeme u doba korone?

Skoro kao i inače osim što sam manje treniram 😉 Normalo radim i idem svakodnevno s biciklom na posao, a poslije posla malo produžim put do kuće kroz neku šumu gdje nema ljudi da udahnem malo svježeg zraka i ostanem u barem nekakvoj kondiciji… Pokušavam biti pažljiv i držati se na što je moguće većoj distanci od ljudi i prolaznika. Mislim da su od bicikla veća opasnot gužve u dućanu, ljudi na poslu i javnom prijevozu.. Nedostaju mi prijatelji, druženja, grupne biciklističke vožnje i putovanja, ali nije loše ni ovako, odmoriti od svega i konačno imati malo više vremena za obitelj 😊

Nije sve tako crno, vozite bicikl, ali odgovornije, pametnije i opreznije nego ikad!

Bike interview powered by Giant Hrvatska