Bike intervju - Miroslav Matić

ruj 26 2019

Bike intervju – Miroslav Matić

Predstavljamo jednog od naših Bike Studenata – Miroslava Matića, koji je poslužio i kao maneken za neke kampanje Bicikidamije.

 

Miro, nedavno si poslom preselio u Njemačku, a posao je opet vezan uz bicikle. Koji je bio glavni povod odlaska, gdje radiš i kako si se snašao?

Prije svega biciklisticki pozdrav  svim Bike Studentima i onima koji prate Bicikademiju.

Povod mog odlaska je već mogu reći klasična priač, potraga za boljom perspektivom. Na preporuku prijatelja bicikliste,  koji vec neko vrijeme živi u Njemačkoj, javio sam se na jedan online oglas. Sve se odigralo jako brzo i u roku od tjedan dana sam obavio intervju, dobio posao i preselio se u Njemačku.

Trenutno radim kao serviser bicikla u velikoj obiteljskoj firmi “Zweirad Wurdinger”, koja je u ovom poslu više od 100 godina. Kako i sam vozim bicikl, utrkujem se i imam oko 4 godine iskustva u prodaji i servisu bicikla, mogu slobodno reci da je ovo idealan spoj ugodnog i korisnog. U firmi sam ugodno primljen i od šefova i od radnih kolega. Za mene je ovdje novost da je velika većina prodanih bicikla s eletricnim pomocnim motorom. Električni bicikli su tek  nedavno postali popularni u HR, dok je to ovdje stvar svakodnevnice. Razlog tome je vjerovatno mogucnost kupovine na razne kredite i leasinge, te izdašni poticaji od strane države. To je ujedno i jedan od razloga zašto je normalno vidjeti mnogo osoba treće zivotne dobi, koje svakodnevno koriste bicikl.

 

 

U posljednje vrijeme nam šalješ fotografije bicikliranja regijom, a nama cijelo područje izgleda fascninantno. Koji su tvoji dojmovi?

Točnije, radi se o mjestu Vilshofen an der Donau, 25 km od poznatijeg nam Passaua. Grad se nalazi na usću rijeke Vils u Dunav, po cemu je i dobio ime. Samim tim je i na poznatoj biciklistickoj ruti “Donau radweg”, koja prati Dunav sve do njegovog usća u Crno more. Okruzen je brežuljcima od 300-500 m i u neposrednoj blizini nacionalnog paraka “Bayericher  Wald”.  Šumoviti brežuljci ispresjecani s bezbroj potočića i rječica, te kraj bogat povješću s mnogobrojnim dvorcima, čine ovo područje idalnom biciklistickom destinacijom. Tome svjedoče mnobrojni turisti na biciklima koje svakodnevno susrećem, a dolaze sa svih strana svijeta. Lokalno stanovništvo takodjer u velikom broju koriste bicikle, kako za treniranje i rekreaciju, tako i za svakodnevne potrebe.

 

Koja je glavna razlika između kontinenta Hrvatske i ovog kraja u području cikloturizma?

Ja bih prvo rekao da je sličnost velika, što je možda i jeda od razloga zašto mi je tako reći “sjeo na prvu” . Dunav je ovdje poput naše Save, dok su brda poput našeg Dilja, Krndije i Papuka, ali s obje strane rijeke.

Razlika je ta sto je potencijal prepoznat od strane lokalne zajednice i ulažu se velika sredstva i napori u obnovi povjesnih znamenitosti i širenje biciklističkih puteva i infrastrukture. Jedan od primjera je kako je ovo bio rudarski kraj, mnogobrojne uskotracne pruge iz tih rudnika su pretvorene u idealne biciklističke rute od 50 i vise km, koje su međusobno povezane i isprepletene, te ispunjene info  pločama i mjestima koja uprizoruju nekadašnji život ovog kraja. Svi ti putevi su uglavnom daleko od glavnih prometnica i u prirodi. Sve to i još mnogobrojni dobro označeni šumski putevi, te stari “viteški putevi” s mnogobrojnim dvorcima i utvrdama čine jednu odličnu priču, koja nama biciklistima ostavlja pregršt izbora kako je želimo provesti i doživjeti.

 

Rekao si da tim krajem vozi mnoštvo inozemnih biciklista?

Sam sam se uvjerio, a imao sam i priliku razgovarati s lokalnim ciklo vodičima – inozemni biciklisti su mnogobrojni tijekom cijele godine, ne samo u sezoni.

Inozemni biciklisti uglavnom dolaze riječnim cruiserima, a ostatak je velika većina u privatnom aranžmanu, željna slobodne vožnje i istraživanja.

Mislim da ovdje jedino u pravoj zimi postoji neka stanaka u ciklo turizmu. A čak i onda sve moguće ture imate mogućnost obići šetajući. Količini inozemnih biciklista/turista svjedoči činjenica da veliki broj lokalnih stanovnika uz svakodnevni posao rade i kao vodiči. A zanimljivo je da i dalje postoji potražnja za novim vodičima. Naime, vodiči ovdje prolaze cjelokupnu obuku, pa tako i predavanja iz povijesti o kraju u kojem će raditi, što na kraju i polažu na završnom ispitu. To nam još samo dodatno govori koliko se ozbiljno ovdje pristupa cikloturizmu

 

Ima li Slavonija prostora postati poznatom cikloturističkom regijom?

Kao što sam rekao, velika je sličnost ovog kraja i naše Slavonije, no ona naravno ima i svoje posebnosti. A uz sve to i svi ovi cruiseri prolaze uz naše obale i taj potencijal je slabo iskorišten kod nas. Prostora ima pregršt, a iz osobnih saznanja, ne manjka ni ideja, ni kvalitetnih ljudi. No kamen spoticanja su inertnost,bezidejnost i nezainteresiranost lokalne zajednice i ljudi koji odlučuju o takvim stvarima, što u konačnici koči sve ideje i mogućnosti. Ponekad je dovoljno jednostavno samo i prekopirati nešto što funcionira…

 

Miro, hvala na vremenu i čujemo se s novim ciklo vijestima iz Njemačke.